Manastir Klisura ili ranije poznat kao Manastir Dobrača je aktivan ženski manastir koji potiče iz srednjeg veka i pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve. Nalazi se kod sela Dobrače, 13 kilometara južno od Arilja, u klisuri Moravice, po kojoj je dobila naziv. Manastirska crkva, posvećena svetim arhangelima Mihajlu i Gavrilu. Podignuta je krajem XIII veka u Raškom stilu, po ugledu na obližnju crkvu svetog Ahilija, u današnjem Arilju, u kojoj se tada nalazilo sedište Moravičke episkopije.
Nije poznato ko je i kada podigao manastir. Ali se na osnovu stilskih odlika tj. pripadnosti Raškom stilu i sličnosti sa crkvom svetog Ahilija, njegov nastanak smešta na kraj XIII veka.
Crkva
Tokom morejskog rata, krajem XVII veka, manastirska crkva je, najverovatnije 1688. godine, zapaljena. Posle kraja morejskog rata i Velike seobe Srba, manastir je 1690. godine zapusteo.
Manastirska crkva je obnovljena 1798. godine. Tokom Prvog svetskog rata, Austrougarske snage su u nekoliko navrata, tokom 1915. i 1916. godine, upadale i uništavale manastir. Novo razaranje manastir je doživeo za vreme Drugog svetskog rata, kada su bugarske okupacione snage zapalile i uništile deo manastirskog kompleksa.
Posle završetka rata, podignut je novi konak, a od 1961. godine funkcioniše kao ženski manastir.
Manastirska crkva ima jednobrodnu osnovu sa polukružnom oltarskom apsidom na istoku. Narteksom i drvenim egzonarteksom u obliku trema na zapadu i osmostranom kupolom, koja se uzdiže nad naosom. Uzor za njeno podizanje je crkva svetog Ahilija. Slična je manastirskim crkvama u Pridvorici, Morači i Svetoj Trojici na Ovčaru.
Prvobitni živopis u njenoj unutrašnjosti je uništen 1688. godine, kada je crkva spaljena. Freske koje se danas nalaze u njenoj unutrašnjosti delo su akademskog slikara Jaroslava Kratine i nastale su 1952. godine. On je klasičnim hrišćanskim motivima, pridodao i ličnosti iz narodne epike, poput Kosovke devojke, Majke Jugovića, Vojvode Rajka i drugih. Ikonostas u crkvi sačinjavaju 42 ikone i delo je Dimitrija Posnikovića, koji ga napravio 1867. godine. U njega je ugradio 31 ikonu naslikanu u Odesi i 11 koje je on sam naslikao.