Arilje
Arilje se nalazi u zapadnom delu Srbije, u Zlatiborskom okrugu, u slivu reka Rzava i Moravice.
Arilje je udaljeno od Beograda 195 km, Čačka 46 km i Užica 36 km. Smešteno je u živopisnoj ravnici na nadmorskoj visini od 330 m, a sela gornjeg područja opštine su i do 800 m.
Najviši vrh opštine je planina Kukutnica sa 1.382 m nadmorske visine. Površina opštine je 349 km² na čijem području živi 19.784 stanovnika. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine, u jednom gradskom i 21 seoskom naselju (organizovanih u 15 mesnih zajednica).
U opštinskom centru i prigradskim naseljima broj stanovnika od kraja Drugog svetskog rata neprekidno raste dok se u ostalim selima neprestano smanjuje.
Oko 58% stanovništva je starosedelačko, oko 23% internih migranata a oko 19% iz drugih opština. Prosečna gustina naseljenosti 56,5 stanovnika na 1 km2. Gradsko područje naseljava oko 7.000 stanovnika.
Istorija Arilja
Prostor na kojem se Arilje nalazi, naseljen je još u paleolitu, što dokazuju arheološka nalazišta pećinskih naseobina sa obe strane Velikog Rzava.
Od I veka nove ere nalazi se u sastavu provincije Dalmacije i teritoriju naseljavaju Rimljani. Iako se mesto ranije zvalo Moravice, današnje ime dobija po Svetom Ahiliju, grčkom episkopu i propovedniku hrišćanstva. On je živeo u 4. veku, a njegov kult je na prostoru današnjeg Arilja počeo da se slavi polovinom 10. veka, kada teritoriju naseljavaju izbeglice iz Larise (Grčka). I danas je to gradska slava (28. maj).
Godine 1219. Sava Nemanjić je Arilje proglasio centrom episkopije koja je formirana u tom delu srednjovekovne Srbije. Nakon mirnog perioda, za vreme vladavine Nemanjića, za vreme Velike seobe Srba, zbog teškog položaja stanovnika, Arilje je opustelo. Zatim su se, sredinom XVIII veka, novi žitelji doselili iz Istočne Hercegovine i Crne Gore. Arilje je 1880. godine, ukazom kneza Milana Obrenovića, proglašeno za varošicu.
Stanovništvo
Oko 13.000 stanovnika je radno aktivno u državnom ili privatnom sektoru. Železnice nema a putnu mrežu u opštini čini oko 705 km puteva, od čega je 160 km asfaltiranih. Glavni put je magistralni M21/2 u dužini 12,6 km i regionalni R228 u dužini 43 km. Gustina putne mreže je 0,87 km/km². Sva mesta u opštini su elektrificirana i pokrivena telefonskom mrežom.
Priroda je ovo područje nagradila bogatim i atraktivnim šumskim predelima, bistrim planinskim izvorima, potocima i rekama. Ovaj kraj ubraja se u najčistije i najzdravije sredine u Srbiji. Tako očuvana priroda pruža izvanredne uslove za proizvodnju zdrave hrane. Od 1970 godine Arilje predstavlja centar proizvodnje maline poznat širom sveta. Proizvodnjom maline se u ovom kraju bavi gotovo celokupno stanovništvo, i trenutno se malina plantažno gaji na oko 1.200 ha.
Opština
Opština Arilje je geografski podeljena na tri makrozone. Brdsko-planinska zona je u zapadnom delu opštine i obuhvata sela razbijenog tipa (Radobuđa, Grivska, Severovo, Kruščica, Radoševo, Visoka, Bjeluša, Brekovo i Dobrače).
U ovom delu dominira voćarstvo (maline), gajenje krompira i govedarstvo. Sela u ovom području su pod uticajem depopulacije i starenja. Zona magistralnog puta i reke Moravice (Dragojevac, Mirosaljci, Trešnjevica,Stupčevići, Latvica i Bogojevići) u jugoistočnom delu opštine je pod uticajem zgušnjavanja i urbanizacije, a ima i industrijskih i prerađivačkih pogona. Zona naselja Arilje obuhvata i Pogled, Vigošte, Cerova, Vrane, Grdovići iVirovo i ovde su prisutni sekundarni i tercijarni sektor delatnosti.
Od ukupne površine, 33.438 ha (96,8%) zauzimaju oranice i šume, a neproduktivna zemljišta 1.462 ha (3,2%). Od poljoprivrednog zemljišta oranice, bašte, voćnjaci i livade zauzimaju 14.393 ha. Šume zauzimaju 13.312 ha, ali od toga visokih šuma ima svega oko 26%. Preovlađuju sastojine tvrdih lišćara bukve, hrasta i graba. U nižim delovima ima mekih lišćara topole i vrbe. Od četinara preovlađuje autohtona smrča.
Prirodne vrednosti na teritoriji opštine su Visočka banja, Bjeluška potajnica, Vodena pećina, kanjoni Velikog Rzava (Orlovača i Visočka klisura).
Rzav
Glavni vodotokovi su Golijska Moravica, Veliki Rzav i Mali Rzav. Mali Rzav se uliva u Veliki Rzav između Radobuđe i Arilja, a Veliki Rzav u Golijsku Moravicu 2 km nizvodno od Arilja. Pravac pružanja vodotokova je uglavnom severozapad-jugoistok. Manje reke su Panjica, Trešnjevačka reka, Grivska reka, Novitovića reka, Latvička reka, Biljevačka reka i Mirosaljačka reka.
Od oko četrdesetak izvora najobilniji su Velika i Mala banja u Klisuri a ima i vrela, kao što su Zijača i Mukavica u Bjeluši, Mlavsko vrelo u Mirosaljcima i Topalsko vrelo u Vigoštu. Neki od izvora su kaptirani za vodosnabdevanje. U Cerovi, Kruščici i Visokoj postoje izdani mineralne vode. Vodena pećina kod Dobrača je poznata jer iz nje izvire reka.
Na teritoriji opštine je izgrađen regionalni sistem za snabdevanje vodom „Rzav“ koji već vodom snabdeva opštine Arilje, Požega, Lučani, Čačak i Gornji Milanovac. Trenutno je kapaciteta 1300 l/s, a predviđeno je da bude 2300 l/s pijaće vode.
Planskim dokumentima je predviđen razvoj turizma, ribolova, male akumulacije pa i mini Politika privatnostihidroelektrana.
U opštini ima četiri nepokretna kulturna dobra. Crkva svetog Ahilija (zadužbina kralja Dragutina) iz XIII veka u centru Arilja je kulturno dobro od izuzetnog značaja.Crkva svetog Nikole iz XIII veka u selu Brekovo je kulturno dobro od velikog značaja, manastir Klisura u Dobračama i kuća Perke Krčevinac u Radobuđi su kulturna dobra. Postoji još deset kulturnih dobara pod prethodnom zaštitom, od kojih su sedam arheološka nalazišta.
Poljoprivreda
Voćarstvo, u kome dominira proizvodnja maline, je najrazvijenija grana poljoprivrede na području opštine Arilje. Malina je ekonomski najznačajniji proizvod poljoprivredne proizvodnje, gaji se na oko 1.500 ha, a godišnje se u proseku proizvede oko 15.000 t. Uzgaja se na prosečnim parcelama od oko 0,3 ha, na čitavom području Opštine i to preko 95% na porodičnim gazdinstvima i ima veliki uticaj na dopunsko zapošljavanje. Na teritoriji ariljske opštine postoji više od 50 hladnjača u kojima se smrzava, prerađuje i izvozi oko 20.000 t ploda maline godišnje.
Pored maline, od jagodičastog voća gaji se i kupina, na manjim površinama, a u proizvodnju se u poslednjih nekoliko godina uvode i intenzivna proizvodnja jagode u zatvorenom prostoru, kao i kultivisana visokožbunasta borovnica. Šljiva se gaji na oko 1.000 ha i proizvodi se između 4.000 i 5.000 t ploda šljive godišnje. Plod šljive se manje koristi za sušenje i toplu preradu, a najviše za proizvodnju alkoholnih pića. Jabuke se prostiru i gaje na oko 750 ha, a godišnje se proizvede oko 4.000-5.000 t jabuke. U dolini Moravice skoncentrisana je pretežno komercijalna proizvodnja jabuke.